Čak 41 posto kupaca spremno je povećati planirani budžet za kupovinu automobila, ako procijene da na taj način mogu dobiti bolje vozilo, odnosno ono kod kojeg je manji rizik od neočekivanih kvarova, pokazuje istraživanje sajta „Polovni automobili“.
Kupci sve više traže tehničku ispravnost i uvid u servisnu historiju, kaže Petar Veličković sa platforme za prodaju polovnih automobila i ističe da veća kilometraža ne znači nužno i lošiji automobil. Napominje da za automobil ne treba dati sve što imate, već da uvijek treba ostati „nešto sa strane“.
Kupcima polovnih automobila Petar Veličković sa sajta „Polovni automobili“ savjetuje da ne potroše cijeli planirani budžet na samo vozilo, već da dio novca sačuvaju za troškove koji slijede nakon kupovine.
„Ja bih uvijek savjetovao minimum 500 eura da se ostavi. Dakle, ako sam predvidio 10.000 eura za automobil, ja lično bih se upuštao u kupovinu najviše do 9.500 eura“, kaže Veličković.
Novac koji se ostavi sa strane trebalo bi da pokrije troškove poput prenosa vlasništva, ovjere kod notara, prvog servisa, eventualnih popravki ili kupovine zimskih guma.
Istraživanje sajta „Polovni automobili“ pokazalo je da je 41 posto kupaca spremno povećati prvobitno planirani budžet ako na taj način mogu smanjiti rizik od neočekivanih kvarova.
„Ako nisam našao ono što mi u startu odgovara, a ima automobila koji malo premašuju ono što sam prvobitno zamislio, ja ću platiti taj automobil da bih zauzvrat dobio stepen sigurnosti u smislu da me ne sačeka, vozački rečeno, iza krivine neki kvar“, objašnjava Veličković.
Kupovina jeftinijeg polovnjaka ne mora na kraju značiti i uštedu, jer naknadni kvarovi mogu značajno povećati ukupan trošak.
„Zamislite, morate mijenjati plivajući zamajac, set kvačila, turbinu i neke druge dijelove koji će vas koštati, pa onda neće ispasti da je u startu jeftiniji automobil zaista takav, nego će koštati mnogo više“, kaže Veličković.
Za kupce je sve značajnija tehnička ispravnost vozila i njegova servisna historija, dok je, prema istraživanju, svega tri posto učesnika kao najvažniji faktor navelo potrošnju goriva.
„Hoću da znam šta kupujem. To je ključna poruka“, naglašava Veličković.
Ni velika kilometraža sama po sebi ne mora biti razlog da kupac odustane od automobila, jer su važni i način vožnje i održavanje vozila.
„Veća kilometraža ne znači nužno lošiji automobil. Sve zavisi od toga ko je taj automobil vozio, na koji način, kako ga je održavao, koliko je u njega ulagao“, objašnjava Veličković.
Kada je riječ o vraćanju kilometraže, mogućnosti provjere danas su veće nego prije desetak godina, ali potpuna sigurnost i dalje ne postoji.
„Danas preko laptopa mogu se provjeriti određeni moduli. Opet, s druge strane, treba reći da postoje stručnjaci, odnosno manipulatori, koji to rade softverski i to može da se sakrije“, upozorava Veličković.
Jedan od načina provjere jesu internet platforme na kojima se unosom VIN oznake, odnosno broja šasije, mogu dobiti podaci o historiji vozila.
„Neke su besplatne, neke se plaćaju, gdje vi ukucate VIN oznaku, odnosno narodski rečeno broj šasije, i dobijete određenu vrstu izvještaja – da li je taj automobil bio havarisan, da li je učestvovao u saobraćajnoj nezgodi, stanje na kilometar-satu i tako dalje“, navodi Veličković.
Provjera podataka u ovlaštenom servisu može biti dobar signal za kupca, ali ni ona, prema Veličkoviću, ne može garantovati potpunu sigurnost.
„To bi trebalo da je signal. Jedna crvena zastavica manje i to bi trebalo da znači da je tu situacija prilično čista i pouzdana“, zaključuje Veličković.
The post Kupovina polovnog automobila first appeared on SANA.
The post Kupovina polovnog automobila appeared first on SANA.
