U vremenu u kojem se knjige sve češće svode na brzu potrošnju i površno čitanje, pojavio se roman koji traži da mu se posvijetimo polako, promišljeno i sa punom sviješću o svakom slovu. „Bekos“, novo djelo književnika Enesa Halilovića, upravo je takva knjiga, koja ne završava posljednjom stranicom, već dugo traje u čovjeku.
Halilović, poznat po svom promišljenom odnosu prema jeziku i dubokoj psihološkoj nijansiranosti likova, ovim romanom potvrđuje reputaciju autora koji ne piše da bi zabavio, već da bi probudio.
“Ovaj roman je svjedočanstvo vremena i prostora u kojem živimo i jedna istinita priča, zasnovana na brojnim događajima koji su se desili ali i dokumentima. Zapravo imao sam potrebu da ispričam priču o djeci kroz vizuru stvarnosti, što govori da je svaku čovjek dijete i vjerujem da će se u mojoj knjizi preopznati”, priča on.
Naš sagovornik kaže da roman nije nastajao brzo, jer ni ljudska spoznaja ne dolazi naglo. Svaka rečenica, objašnjava, nosi teret misli i osjećanja koji traže svoje vrijeme da se razumiju.
“Ja radim dugo na knjigama. Na knjizi “Ljudi bez grobova” sam radio 28 godina, ali mekoliko godina pisao sam i “Bekos”, gdje se nadovezuju na roman “Ljudi bez grobova”. Vraćam se tekstovima i rečenicama, pa čak i kada je poezija u pitanju. Čovjek i kada objavi knjigu može da joj se vrati, da nešto ispravi i koriguje. Mislim da spadam među ljude koji se ne odriču lahko teksta i nepuštam tako brzo u štampu”, podvlači Enes Halilović.
„Bekos“ je zato više od književnog teksta, to je iskustvo čitanja koje vraća dostojanstvo riječi i podsjeća da prava literatura ne trči, nego hoda zajedno s nama.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
The post Halilović: „Bekos“ – roman koji se ne čita brzo, već duboko first appeared on SANA.
The post Halilović: „Bekos“ – roman koji se ne čita brzo, već duboko appeared first on SANA.
