Od 1998. godine niko mlađi, čak ni istih ni približnih godina nije otišao na hadž s ovih prostora. S tri godine života Ammar Nuhambašić krenuo je s roditeljima. U to vrijeme na spisku hadžija slika dječaka posebno je privlačila pažnju. Letovi su bili dugi, Beograd-Frankfurt, Frankfurt-Džida, Džida-Medina.
-Da nije ovih slika vjerovatno teško da bih se sjetio ičega, ali kad vidim ove slike i kad mi roditelji nešto govore, o detaljima i zanimljivim događajima, onda se kao kroz maglu prisjetim. Moji roditelji govore da nisu imali sa mnom nikakvih problema. Razbolio sam se u Meki, na Arefatu, dobio sam temperaturu. Međutim, ništa ozbiljno nije bilo. Ukazana mi je pomoć u šatorima. Kao dijete nisam bio nestašan i roditelji nisu imali samnom problema. Kako mi otac i majka govore svi su nali reći kako će s malim djetetom, tamo su velike temperature, mnogo je naroda, raznih virusa. Međutim, mojo tac se savjetovao s rahmetli muftijom Muamer ef. Zukorlićem I on mu je rekao, Allah, dž.š. ti ga je dao, ako bude htio On će ti ga i uzeti. Nemoj toga da se plašiš. Ako si odlučio i kreni. Bismillah. U Glasu islama izašao je i tekst povodom odlaska na hadž s roditeljima. Zanimljiv je što kada smo se selamili s Kabom, bio sam u naručju svog oca. Vidio sam i oca i majku kako plaču. Pogledao sam ih, okrenuo se i rekao čuveni rečenicu koja je stavljena u naslovu Kabo, doci cu ti opet.Posto sam bio mali tako sam baš izgovorio. Prve godine smo išli otac, majka i ja a 2006. godine pošla je i moja mlađa sestra Merjem. Imala je više od tri godine. Porodično smo otišli 2009. godine, 2010. Išli smo otac i ja. I ona je prošla odlično. Stalno je činila dovu da opet pođe. Čak je, kad bi joj roditelji dali za užinu, rekla bi Majko, evo ti 50 dinara ostavi mi u kasicu za hadž a za 50 ću nešto kupiti da pojedem i popijem, priča Ammar ef. Nuhambašić imam Altun Alem džamije, predsjednik MOK-a, predstavnik El-Kelimeha
