Gojaznost je medicinski problem koji je dostigao epidemijske razmjere u svijetu. To je jedna od čestih bolesti 21. Vijeka, koja dugoročno predstavlja osnovu za razvitak teških hroničnih oboljenja.
Djeca se sve manje kreću, a sve više konzumiraju industrijsku hranu. Loše navike u ishrani glavni su faktor gojaznosti. Nepravilne navike stečene u najranijem uzrastu, kasnije je teško ispraviti, kažu lekari.
„U početku su to neke grickalice i gazirana pića, a kasnije na neki roštilj i energetsko piće i onda gubimo tu granicu kada nemamo nikakav nadzor. Djeca su sve veća i pitamo se gdje su sve te pare završile“, ističe Bihorac.
Uglavnom se svi kupuju nezdravu hranu u kojoj ima veliki broj procenata kaloričnog sastava, kazala je nutricionistkinja Zilha Trtovac Smakić.
„Svi se uglavnom odlučuju za brzu hranu, koja je uvijek visoko kalorična, a moja preporuka je domaća hranam jer na taj način znate šta ste spremmili i koju količinu ste upotrebili. Veliko unošenje prostih ugljenih hidrata, kao i veliki broj nezdravih masti, te nije čudno što je na kraju ishod gori od očekivanog, odnosno pojava gojaznosti kod djece.
Komplikacije gojaznosti su brojne i veoma teške, od hipertenzije do dijabetesa.
„Gojaznost je itekako ozbiljna bolest, koja doprinosu razvoju mnogo drugih bolesti, kao što su kardio-vaskularne bolesti, dijabetes, zatim i druge maligne bolesti. Nimalo bezazlena“, ističe speciijalista higijene.
Prema riječima nutricioniste djeci se ne trebaju zabraniti slatkiši. Također, važno je da se djeci ne daje hrana u vidu nagrarde.
„Nisam za to da se slatkiši zabrane djeci, već da se nađe umjerenost i obavezno da im se hrana ne daje kao utjeha ili nagrada, jer se na taj način stvaraju poremećaji kod djece, što dovodi do toga da se dijete na drugačiji način vezuje za hranu“, rekla je Trtovac Smakić.
Opšte je poznato da živimo u vrijemenu gdje je tehnologija napredovala u velikoj mjeri i samim ti se fizička aktivnost smanjila kod djece, te je od velike važnosti da roditelji imaju uticaj nad njima, kaže profesor sporta i fizičkog vaspitanja Irfan Gračanin.
„Kod djece je prisutna hipokinezija, odnosno samanjeno kretanje, te je jako važno da roditelji imaju veoma važnu ulogu kod prvog koraka, jer dijete sa šest ili pet godina ne može samo da dođe u neki klub“, naglašava Gračanin.
Lazar Filipović plivanjem se bavi osam godina. Kako kaže plivanje je jedno od boljih sportova, gde cijelo tijelo radi, pa samim tim se I tijelo razvija pravilno. On dodaje da je zdrava ishrana jedan od glavnih faktora.
“Prije svega ne smijemo da jedemo mnogo veštačkih šećera. Imam pet obroka, tri jela i dve voćne užine I potrebno je da u većoj meri unosimo ugljene hidrate i protein”, ističe Filipović.
Njego otac kaže da ga je od malih nogu usmeravao na sport.
„Krenuli smo od njegove četvrte godine da se bavi fizičkom aktivnošću, baš zbog toga da ne bi bio često na telefonu. Bitno je zbog njega, ali prvenstveno za njegovo zdravlje, zaključio je Lazarev otac.
Lekari upozoravaju da je stalna gojaznost bolest koja zahtjeva adekvatno i blagovremeno liječenje, ali prije svega potrebno je usresrediti se na prevenciju, a to je pravilna i zdrava ishrana djeteta. U djetinstvu gojaznost može značajno da utiče na nivo samopouzdanja i odnosu prema vlastitom tijelu, a zanimljiva je činjenica da dijete koje je gojazno može biti i neuhranjeno.
SANA-Aiša Alić
The post Kako gojaznost utice na zdravlje djece? first appeared on SANA.
The post Kako gojaznost utice na zdravlje djece? appeared first on SANA.
