Često govorimo o tome da i sami građani primećuju da komšije, prijatelji pa čak i rođaci imaju porodični problem, ali se to ne prijavljuje nadležnim institucijama.
Direktorka Komore za socijalne zaštite Sandra Perić naglasila da strah od nasilnika, sramota od doživljenog straha jedni su od razloga zbog kojih žene ne prijavljuju nasilje.
“Ukoliko vidite ili imate saznanja o nasilju, kada vidite da neko nekome prijeti to treba da se prijavi. Sankcije za građane ne postoji, ali institucije moraju da obavijeste policiju, tužilaštvo i socijalni rad, kao i obrazovne ustanove kao što su škole treba da prijavi ako imaju saznanje o nasilju”, objasnila je Perić.
Nasilje u porodici se jo uvijek tretira kao “privatna stvar”. Međutim, nije riječ samo o fizičkom nasilju već i o ograničavanju kretanja, kontrolisanju žrtve koje nasilnik koristi, a što se ne vidi.
“Imate i prijetnje samopovređivanjem, samoubistvom, ljubomora, ekonomsko nasilje. Najčešće su žrtve žene i djeca, ali i naši najstariji sugrađani. Kada neko raspolaže vašim sredstvima bez vaše saglasnosti. Imate osobe koje ne smiju ni da se zaposle, zbog pretnji”, navela je Perić.
Uglavnom se govori o nasilju u porodici, ali sve češće imamo vršnjačko nasilje u školama koje osim dejce uključuje i nasilje nad nastavnicima, pa i roditeljima.
“Svako ima pravo da se obrati centru za socijalni rad, škole imaju i protokole po kojima postupaju, ali i sami roditelji i djeca mogu da se obrate službama koje treba da zastupaju njihova prava. Važno je da znaju da imaju meghanizam da prijave nasilje, bilo kojoj osobi od povjerenja recimo nastavniku ili vaspitaču”, pojasnila je direktorka Komore za socijalne zaštite.
Čini se da je mnogo porodičnih problema, iako na društvenim mrežama vidimo samo slike srećnih porodica.
SANA-A. Alić/RTS
The post O nasilju se i dalje ćuti: Zašto žrtve ne prijavljuju nasilnike? first appeared on SANA.
The post O nasilju se i dalje ćuti: Zašto žrtve ne prijavljuju nasilnike? appeared first on SANA.
