Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Početkom decembra 2018. godine objavio sam tekst pod naslovom „Pronađeni grobovi (mezarevi) roditelja Aćifa efendije“ u kojem sam obavijestio javnost da su konačno pronađeni mezarevi roditelja Aćifa Hadžiahmetovića, komandanta odbrane Novog Pazara od četnika u toku Drugog svjetskog rata.
Većina ljudi u Sandžaku zna da su Aćifa efendiju streljali partizani na brdu Hadžet u Novom Pazaru 21. januara 1945. godine, zajedno sa još 1.500 Bošnjaka. Njihova tijela su bačena u velike jame koje su nastale od bombi savezničkih aviona tokom bombardovanja Novog Pazara novembra mjeseca 1944. godine. Da bi sakrili svoj zločin komunisti su nakon rata nad tim jamama sagradili stambeno naselje!
Od svih njih samo su Aćif efendija i Ahmet ef. Daca streljani javno, kako bi zaplašli pazarsko stanovništvo. O ovom zločinu nije se smjelo ni govoriti a kamoli pisati. Komunistički dželati su kosti Aćifa efendije i ostalih ubijenih smjestili duboko ispod temelja crvene zgrade „Musala“ i privatnih kuća koje se nalaze preko puta Gradske bolnice.
Autora ovog teksta je interesovalo gdje su ukopani roditelji Aćifa efendije: otac Emin i majka Jalduza. U projeće 2012. godine, dok sam radio na dokumentarnom filmu: „Aćif efendija i Šaban Poluža u odbrani Novog Pazara od četnika 1941.“, upoznao sam Aćif efendijinu polusestru Hajriju Dražanin (1918-2012) i njenu ćerku Milhatu. Zahvaljujući Milhatinoj pomoći pronašao sam grob (mezar) Aćifovog oca Emina. Bio je u veoma lošem stanju, takoreći zatrt, i za njega je znala samo Milhata jer je kao dijete dolazila da prouči Fatihu svome bliskom rođaku. Mezar se nalazi i neposrednoj blizini Gurbi-Babinog turbeta na groblju Gazilar. Tamo smo zatekli samo kameni fes od polomljenog nišana i ostatke santrača. Mezar je zbog višedecenijske nebrige poravnjan, i da Milhata nije znala gdje se nalazi, niko danas nebi znao za grob Aćifovog oca Emina. Tog dana sam zajedno sa Milhatom, napravio sliku na mjestu gdje se nalazi mezar.
Za pronalaženje mezara Aćifove majke Jalduze (djevojačko prezime Ajdinagić) trebalo mi je šest godina traganja. Da živim u Novom Pazaru vjerovatno bih ga pronašao mnogo ranije. Međutim, obzirom da živim u Njemačkoj, kao i zbog mnogobrojnih obaveza, isti sam pronašao tek početkom oktobra 2018. godine. Ovog puta informacije o Jalduzinom mezaru dali su mi dr. Fetija Ćorović i njen brat Iskender-Kena, čiji je djed po majci, koji se zvao Dževdet, rođeni brat Aćifove majke Jalduze. Njen mezar se također nalazi na Gazilaru, malo dalje od mezara njenog muža Emina. Gospodin Iskender mi je, početkom oktobra 2018., na Gazilaru pokazao tri relativno očuvana nišana na kojima je tekst pisan staroturskim pismom. To su nišani Ajdinagića. Sa lijeve strane je Jalduzina sestra Mahija, u sredini je njen brat Dževdet a Jalduzin mezar se nalazi na desnoj strani. Sva tri nišana svojevremeno je podigao lično Aćif efendija, kao i nišan svojem ocu Eminu koji je u komunizmu bio polomljen i zapušten. Tekst na Jalduzinom nišanu, sa staroturskog na bosanski jezik, preveo je dr. Redžep Škrijelj. Prevod teksta glasi:
„Allah je najveći,
umrla je, đakovačkog trgovca Emina
hadži Ahmed age Bljute, supruga Jalduza-
ćerka Sulejman efendije Ajdinagića.
Za dušu prouči Fatihu.
3. mart 1932. godine.“
KO JE BIO EMIN-AGA (BLJUTA) HADŽIAHMETOVIĆ?
Emin je bio najstariji sin hadži Ahmeta Bljute, poznatog albanskog trgovca iz Đakovice. Hadži Ahmet se u Pazar doselio krajem 19 vijeka. U braku sa Albankom imao je, pored Emina, još dva sina: Murtezana i Ismaila. Nakon smrti prve žene hadži Ahmet se oženio Bošnjakinjom- Džemilom Hadžagić iz Prijepolja sa kojom je imao samo jednu ćerku koja se zvala Hatidža (1890-1983). Od Hatidže potiče Hajrija (1918-2012), udata Dražanin, a njena ćerka je Milhata (1950) koja je autoru ovog teksta pokazala gdje se nalazi Eminagin mezar.
Emin je bio veoma sposoban pa je još više razvio trgovački posao koji je započeo njegov otac hadži Ahmet. Kupio je prelijepu kuću sa velikom baščom u Ćerčijskom sokaku (današnja ul. Gojka Bačanina) i dućan na Žitnom Trgu (naspram Zavičajnog muzeja „Ras“). Kupio je još jednu kuću u Eminbegovom sokaku (današnja ul. 8. mart) koju je naslijedila njegova ćerka Aziza, udata za Ahmeta ef. Dacu. Međutim, zbog torture koju je doživjela od komunističkih vlasti bila je prinuđena da ovu kuću proda i zajedno sa svojim sinovima odseli u Tuzlu gdje je i umrla 1972. godine. Kuću je kupio Sulejman Dupljak. Kasnije su njegovi potomci, na mjestu stare, sagradili novu kuću.
U braku sa Jalduzom Ajdinagić, Bošnjakinjom iz Rožaja, dobio je sina Aćifa i dvije ćerke: Azizu i Ufu. Eminova najveća želja bila je da mu sin postane oficir. Upisao ga je u tursku Vojnu akademiju u Bitolju koji se sve do 1912. godine nalazio u sastavu Osmanlijskog carstva. Istu akademiju završio je, četiri godine prije Aćifa, i otac moderne Republike Turske Mustafa Kemal-Ataturk.
Aćif je sa uspjehom završio srednju vojnu školu, da bi Vojnu akademiju završio u Istanbulu i tamo stekao čin kapetana. Učesnik je legendarne bitke na Čanakkale i aktivni branitelj Istanbula zašta je dobio i visoko odlikovanje. Službovao je u Istanbulu i Manisi da bi se, nakon završetka Prvog svjetskog rata, vratio u rodni Sandžak sa željom da pomogne svom narodu. Jedan je od osnivača prve tursko-albansko-bošnjačke stranke zvane „Džemijet“ i njen predsjednik za područje Sandžaka.
Aćif Hadžiahmetović (1887-1945) postaje najuspješniji bošnjački političar iz Sandžaka u Kraljevini Jugoslaviji, a izbijanjem Drugog svjetskog rata i glavni komandant uspješne odbrane Novog Pazara od četnika Draže Mihailovića. U braku sa lijepom Mahijom Komanović (1898-1980) nije imao djece, pa je uzeo dvoje siročadi, da ih odgaji kao svoju djecu-Ćamila Rahovca iz Đakovice i Mejremu Džanefendić iz Novog Pazara.
Aćifov otac Emin umro je 1931. u svojoj 61-oj godini života. Ukopan je na Gazilaru u Novom Pazaru.
BEGA (ČAROVAC) KOCA (1941) OBNAVLJA MEZAR
SVOGA DJEDA EMINA HADŽIAHMETOVIĆA
Naveli smo da Aćif efendija nije imao braće već samo dvije sestre: Azizu i Ufu. Starija sestra Aziza je bila udata za Ahmeta ef. Dacu i sa njim imala pet sinova i jednu ćerku. Mlađa sestra Ufa bila je udata za Redžep-agu Čarovca i sa njim imala dvije ćerke: Hatidžu-Hatku i Begu. Prije tačno 19 godina autor teksta je imao priliku da upozna i razgovara sa jedinim direktnim potomkom rahmetli Aćifa efendije. To je Bega (Čarovac) Koca koja živi u Beogradu od 1963. godine. Prije par godina na Ahiret joj je preselio sin Enes (1964-2014) a prošle godine i muž Redžep. Tetka Bega ima još dvije ćerke: Eminu (1968), uglednog dečjeg psihijatra u Beogradu i Edinu (1970), diplomiranog ekonomistu koja živi u Njemačkoj. Sa tetka Begom sam napravio i dokumentarni film pod nazivom „Moj dajdža (ujak) Aćif efendija“ i ona mi je pružila veliku pomoć u prikupljanju podataka o životu Aćifa efendije.
Ona se veoma obradovala kada sam joj 2012. godine javio da sam uz pomoć Milhate Dražanin, na Gazilaru, pronašao mezar njenog djeda Eminage Hadžiahmetovića. Istovremeno se i ražalostila kada sam joj objasnio da se mezar nalazi u veoma lošem stanju. Tada je kazala da će „Inšallah“ pokušati da ga što prije obnovi. Međutim, smrt njenog sina Enesa i muža Redžepa omela je tetka Begu da brže realizuje obnavljanje djedovog mezara. Kroz česte kontakte sa njom obećao sam joj da ću se potruditi da joj pomognem oko angažovanja majstora za izradu nišana i obnavljanje mezara. To sam i učinio. Prilika se ukazala za Ramazan ove godine kada sam sa familijom otišao na odmor u Novi Pazar. Nakon par dana, na nekada zapuštenom mezaru, zasjali su bijeli mermerni nišani sa imenom njenog djeda Eminage Hadžiahmetovića.
Tetka Bega nije mogla lično da ode na Gazilar i vidi obnovljeni mezar, jer je oboljela i teško hoda, ali je bila presrećna kada sam joj pokazao sliku novog mezara. Konačno se i njoj, njenoj familiji i meni ispunila želja da se ocu našeg najvećeg gazije- Aćifa efendije, obilježi grobno mjesto na dostojan način. Neka mu je rahmet veliki.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku agencije SANA.
