I nakon više od tri decenije od genocida u Srebrenici, pažnja javnosti usmjerena je na brojna neriješena pitanja u vezi s genocidom i genocidnom namjerom, koja se smatra ključnim elementom postojanja međunarodnog krivičnog djela genocida.
Iako je Međunarodni krivični sud utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, Srbija nije proglašena odgovornom za njegovo izvršenje, već za propust da spriječi genocid i da kazni njegove počinioce, ističe prof. dr Enver Međedović, profesor sa departmana pravnih nauka Univerziteta u Novom Pazaru.
“Ono što se dogodilo u Srebrenici svakakoza nas predstavlja zločin genocida, međutim međunarodno pravo, sa strane Međunarodnog krivičnog suda, Srbija nije zvanično osuđena za zločin genocida. Ona je tačno osuđena zato što nije pružila podršku da se zaštiti da ne dođe do zločina genocida, odnosno nije spriječila one koji su izvršioci. Ali zvanično da je Srbija odgovorna, da je kriva za zločin genocida, to se nije dogodilo. Tako da je to još uvijek neki nedostatak vezano za pravnu regulativu i ono što smo realno očekivali da će se jednog dana dogoditi. Ali, naravno, postoje presude protiv generala, prije svega presude protiv Ratka Mladića, Radovana Karadžića, koje govore o zločinu genocida. A također postoji presuda protiv Srbije zato što nije preduzela adekvatne mjere da spriječi zločin genocida”, kazao je profesor Međedović.
U sudskim postupcima posebnu ulogu imali su forenzički nalazi i ekshumacije masovnih grobnica, budući da su brojni materijalni dokazi bili uništeni ili prikriveni.
“U početku, kada je prošlo je godinu dana, a materijalni tragovi skoro da su nestali i onda je bilo vrlo teško moći pronaći, pa recimo tragove krvi u samoj bivšoj fabrici akumulatora, gdje su bile smještene osobe koje su kasnije bile odvožene kamionima i ubijane i strijeljane na drugim mjestima oko Srebrenice. Generalno, i tamo nije bilo puno tragova. To su tragovi mučenja koji su nestali. Znači, glavni su bili kasnije forenzički nalazi koji su pomogli generalno u identifikaciji žrtava. Normalno, postojao je popis stanovništva Srebrenice, jer su to generalno bili stanovnici Srebrenice ili okolnih sela u okviru Srebrenice, za koje je postojala evidencija čija je rodbina ostala i na osnovu čije rodbine je moguće utvrditi DNK. I, naravno, DNK na osnovu kostiju, uzoraka kostiju, bio je glavni način za njihovu identifikaciju. Svakako da, bez forenzičkih metoda, odnosno napretka DNK metoda u tom periodu, identifikacija bi bila znatno otežana. Znamo da svake godine imamo povećanje broja otkrivenih žrtava ovog zločina i da upravo čak i jedan mali, tako da kažem, komadić kosti može biti dovoljan da se utvrdi nečiji identitet”, dodaje profesor.
U Srbiji i dalje nije usvojena rezolucija o genocidu u Srebrenici, iako su brojne države usvojile rezolucije kojima odaju počast žrtvama i potvrđuju sudski utvrđene činjenice o genocidu.
“Ali što se tiče sudske prakse, činjenica je da u Srbiji i danas nije usvojena rezolucija, iako je u mnogim državama usvojena, a u nekima je čak kasnije poništeno to usvajanje. To predstavlja čisto poštovanje prema žrtvama tog teškog zločina. U suštini, ona nije nikakva obaveza u smislu da taj narod priznaje krivicu. Recimo, ukoliko bi Srbija usvojila rezoluciju o zločinu genocida, to ne bi značilo da je srpski narod kriv za taj zločin koji se dogodio. To bi značilo da srpski narod poštuje žrtve tog zločina koji se dogodio u Srebrenici i prihvata zvanične međunarodne akte i dokumente vezane za usvajanje rezolucije Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici. Sada znamo činjenicu da su sve velike zemlje svijeta ratifikovale tu konvenciju, prihvatile je i, naravno, u mnogim zemljama se obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici”, istakao je on.
Historija bilježi da je u Srebrenici počinjen genocid.
“Ali zvanična svjetska historija, i te kako bilježi da se dogodio zločin genocida u Srebrenici, da su generali pravosnažno osuđeni i da je Srbija kao država odgovorna zato što nije spriječila zločin genocida. Također, poznat je i utvrđeni broj žrtava, kao i činjenica da su Ujedinjene nacije usvojile deklaraciju o danu sjećanja na žrtve genocida. Sve je to ušlo u historiju i u mnogim historijskim izučavanjima ovog perioda predstavlja se kroz sudski utvrđene činjenice o genocidu u Srebrenici”, zaključuje profesor.
Sjećanje na Srebrenicu podsjeća na važnost pravde, odgovornosti i očuvanja historijske istine, uz trajnu obavezu njegovanja kulture sjećanja.
The post Prof. dr Enver Međedović o pravnim činjenicama genocida u Srebrenici first appeared on SANA.
The post Prof. dr Enver Međedović o pravnim činjenicama genocida u Srebrenici appeared first on SANA.
