U Istanbulu i Izmiru klanjana kolektivna dženaza i obilježena stogodišnjica genocida u Šahovićima (1924-2024)

Piše: Dr. Harun Crnovršanin

Priču o potpunom istrebljenju Bošnjaka u mjestu Šahoviću kod Bijelog Polja (Akove) u noći između 9 i 10. novembra 1924. počeli su, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, javno da otkrivaju pioniri novije sandžačke historije. To su gospoda: Safet Bandžović, Smail Čekić, Avdija Avdić, Hakija Avdić, Šefket Krcić, Harun Crnovršanin, Mustafa Memić, Rasim Muminović, Raif Hajdarpašić, Rizah Gruda, Hamdija Šarkinović i Ragip Sijarić.

Bilo je to vrijeme kada su Slobodan Milošević i njegovi najbliži saradnici (SANU I SPC), našoj matičnoj državi Bosni i Hercegovini pripremali krvavi ratni scenario i njen nestanak. Međutim, voljom Allaha dž. š., bošnjački narod je, uprkos mnogim opstrukcijama međunarodne zajednice, opstao a sa njime i njegova država. Bošnjaci u Sandžaku su, u vrijeme vladavine „balkanskog kasapina“ Slobodana Miloševića prošli kroz neviđene torture (od policijskog šikaniranja, masovnih otmica, ubistava i pljački do nasilnog protjerivanja sa svojih vjekovnih ognjišta).

Šahovići 1924.- genocid koji se dogodio u miru nad Bošnjacima u Kraljevini Jugoslaviji

U 20. vijeku nad Bošnjacima Sandžaka i Crne Gore izvršena su tri genocida. Prvi u Plavsko-Gusinjskom kraju 1913. godine, zatim u mjestu Šahovići 1924. godine i u Limskoj dolini (u Bjelopoljskom srezu), za pravoslavni Božić, u januaru1943. godine. U ovom tekstu stavljamo akcenat na Pokolj u Šahovićima kod Bijelog Polja, kada je u toku dva dana i dvije noći (9. i 10. novembar 1924), na bestijalan način, od strane crnogorsko-srpskih nacionalista iz Mojkovca i Berana, potpomognutih lokalnim žandarima i penzionisanim oficirima, ubijeno između 600 i 900 nevinih bošnjačkih civila. Ukupan broj pripadnika dobro naoružane i ostrvljene mase kretao se oko 2000.

Razlog da pobiju muslimansko-bošnjačko stanovništvo tog kraja našli su nakon ubistva crnogorskog oficira Boška Boškovića i za to optužili muslimane iz Šahovića. Tada je Šahovićima živjelo 74% muslimana i 26% pravoslavaca. Iznenadni napad na bošnjačko stanovništvo izvršen je, u vrijeme Kurban-bajrama, pred mrak 09. novembra 1924. godine. Bošnjaci su ubijani na zvjerski način, koje zdrav razum ne može zamisliti. Niko nije bio pošteđen- ni djeca u kolijevci, ni žene ni starci. Svima je presudila četnička kama ili metak.

U komunističkoj Jugoslaviji bilo je zabranjeno govoriti a kamoli pisati o pokolju u Šahovićima. Izuzetak predstavljaju dvojica časnih Crnogoraca koji su iza sebe, rizikujući svoju slobodu i položaje, ostavili pisane dokumente o sramoti svog naroda. Prvi je Milovan Đilas, bliski Titov saradnik u toku rata, a po oslobođenju i prvi disident i njegov ideološki protivnik, koji je emigrirao u Englesku i tamo 1958. godine objavio knjigu pod naslovom „The Land without Justice“ (Zemlja bez pravde). U toj knjizi on iznosi i svjedočenje svoga oca Nikole Đilasa koji je bio jedan od aktera Šahovičkog klanja. Opisi su zaista jezivi. Drugi primjer crnogorskog čojstva je general Danilo Jauković koji je 1973. godine, pokupio 13 učesnika Šahovičkog klanja, i od njih uzeo pismene izjave u kojima oni, tada u poodmaklim godinama, izražavaju kajanje za masovno ubistvo nevinih Bošnjaka.

O ovim svjetlim primjerima ljudskosti u crnogorskom narodu govorio je 28. septembra 2024, nakon dženaze-namaza u Barbaros džamiji, za TEK RUMELI televiziju Refik Akova.

Obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (1924-2024)

Ideju da se obilježi stogodišnjica genocida u Šahovićima pokrenuo je Institut za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka na čelu sa akademikom Šerbom Rastoderom. Cilj obilježavanja ovog krvavog zločina je da se pošalje jasna poruka da Bošnjaci nikada neće zaboraviti Šahovičke žrtve (šehide).

Inače Rastoder je autor knjige „Šahovići 1924.-kada su vakat kaljali insani“, izdate 2011. godine. Druga njegova knjiga, objavljena 2023., također vezana za Šahoviće nosi naslov: „Šutnjom se zlo veliča -šta su generalu Danilu Jaukoviću kazali akteri genocida u Šahovićima 1924.“

Inicijativi obilježavanja stogodišnjice Šahovića pridružila se i Islamska zajednica u Crnoj Gori na čelu sa Rifat ef. Fejzićem. Napravljen je i prijedlog Rezolucije o genocidu u Šahovićima, kako bi ova tema konačno postala javna i kako se više greške iz prošlosti nebi ponavljale.

Kako je udruženje-dernek „Turkiye-Bosna-Sancak“ u Istanbulu napravilo saradnju sa Institutom za historiju , demografiju i antropologiju Sandžaka

U čestim kontaktima čelnika navedenog instituta i uprave Udruženja u Istanbulu došlo se na ideju uspostavljanja bolje saradnje ove dvije institucije. Nakon argumentovane diskusije odabrani su ljudi koji će te odnose unaprijediti. Jedna od prvih uspješnih akcija te saradnje je i ovo obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima u Barbaros džamiji u opštini Bayram-paša u Istanbulu. U subotu 28. septembar 2024., istovremeno je i u Bijelom Polju (Sandžaku-Crnoj Gori) i u dva velika turska grada: -Istanbulu i Izmiru, klanjana dženaza-namaz žrtvama Šahovića.

Dženaze –namaz u Bijelom Polju je predvodio Rifat ef. Fejzić, a dovu je proučio predsjednik Mešihata IZ u Srbiji muftija Mevlud ef. Dudić. Skupu se se obratili i: muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, izaslanik reisu-l-uleme Iz Huseina ef. Kavazovića, glavni imam Medžlisa IZ-e Bijelo Polje Enis ef. Burdžović. U ime Instituta za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka obratio se dr. Šerbo Rastoder.

U delegaciji muftije Dudića bili su prisutni: zamjenik predsjednika Mešihata Rešad ef. Plojović, muftija sandžački hfz. Abdurrahman ef. Kujević, muftija novosadski hfz. Nedžad ef. Hasanović, kao i glavni imami sandžačkih medžlisa.

U istanbulskoj Barbaros Hajrudin-pašinoj džamiji dženaze namaz je predvodio Ejup ef. Erdim. Nakon obavljenog namaza sandžački Bošnjaci koji žive u Istanbulu osjetili su, pored tuge za sudbinom šahovičkih žrtava, istovremeno i ponos i olakšanje, jer su obavili veliku vjersku i moralnu obavezu.