Piše: Dr. Harun Crnovršanin
Kuća Hamzagića je jedna od najistaknutijih i najvrednijih orijentalnih bošnjačkih kuća u Novom Pazaru. Po svojoj lokaciji, prostornoj organizaciji, očuvanosti (stara je 114 godina), unutrašnjoj i spoljašnjoj ljepoti, ova kuća zaslužuje da se pod hitno, ali pod hitno, stavi pod zaštitu države.
Žalosno je da, iako se nalazi u strogom centru Novog Pazara, za nju zna mali broj naših sugrađana. Razlog je, jednostavan, u zadnjih 50 godina ona je sistematski sakačena i stavljana u hermetičku blokadu izgradnjom betonske grdosija sa lijeve i desne strane i otvaranjem današnje ulice AVNOJ-a preko njihove bašče koja se prostirala od ulice Rifata Burdžovića pa sve do skoro današnje ulice 28. novembra. Vremenom je svud okolo kuće izgrađen i veliki broj dućana različite namjene, što je još više zatvorilo ovu prelijepu kuću.
Danas se sa ulice Rifata Burdžovića može vidjeti samo njen krov od ćeremide. Jedini vidljivi dio ove kuće je zadnji dio fasade kuće i ulaz iz odsječene bašče kroz koju je prošla glavna saobračajnica (ulica AVNOJ-a). Zbog lošeg komunističkog urbanističkog plana kuća Hamzagića je izgubila veliki dio svoje zadnje bašče a samim tim i svoju ljepotu privatnost.
RAZGOVOR SA MEHMEDALIJIN UNUKOM NAGIBOM SMAILBEGOVIĆEM
Autor ovog teksta je imao čast i priliku da razgovara sa gospodinom Nagibom Smailbegovićem (1955), sinom od Ismete Hamzagić i unukom Mehmedalije Hamzagića koji je 1910. godine sagradio ovu kuću. Nagib je, kao kompetentna osoba, israzio spremnost da mi pomogne u obradi historijata kuće Hamzagića koju je napravio njegov djed po majci Mehmedalija.
Na pitanje autora Crnovršanina da kaže nešto više o svom djedu i njegovoj familiji kao i o opisu kuće gospodin Smailbegović je dao sljedeći odgovor:
Moj djed po majci Mehmedalija Hamzagić je ovu kuću sagradio 1910. godine, dakle dvije godine prije odlaska Turaka iz Novog Pazara. On je u braku sa suprugom Hajrijom imao dva sina: Rama i Fehima i kćerke: Ifetu, Azizu, Akilju i moju majku Ismetu.
Ako se kuća gleda sa prednje glavne strane, u desnoj polovini kuće, na gornjem spratu živio djedov sin Fehim sa kćerkom koja se zvala Atija-Ata. Na donjem spratu desne polovine kuće živjela je djedova kćerka Ifeta. Ona je bila udata za čuvenog Osmana ef. Džanefendića, koga su komunisti, potpuno nevnog, streljali na Hadžetu 21. januara 1945. godine. Sa njim je imala kćerke: Fetiju, Hediju, Memnunu, Sabihu i Subhiju i sina jedinca Ešrefa-Keka koji je u svoje vrijeme važio za najjačeg mladića u gradu. Nažalost, nastradao je tragično 1963. godine. Ubio ga je konobar tadašnjeg hotela „Beograd“.
Nakon Ifetine i Kekove smrt,i i nakon što su se njene kćerke poudale, u desnoj polovini kuće ostala je da živi Fehimova kćerka Atija-Ata. Atija je bila udata za učitelja Nežiba-Điba Osmanbegovića i sa njim nije imala djece.
U lijevoj polovini kuće, na gornjem spratu živio je djedov sin Ramo. On se kasno oženio Šaćirom i sa njom nije imao djece. Međutim, ona je dovela dvoje djece iz prethodnog braka. Tako su sa Ramom na spratu živjeli supruga Šaćira i pastorčad: Nusret i Nusreta. Na donjem spratu živjela je Ramova i Fehimova sestra Aziza. Ona se nije nikada udavala. Nakon Ramove i Azizine smrti u lijevoj polovini kuće ostala je da živi Nusreta sa svojim kćerkama, a njen brat Nusret odavno živi u Njemačkoj.
Pored stare velike djedove kuće nalazila se i kuća Jonuza Hamzagića (1893-1988). On je imao sina Hakiju i kćerku Sadiju. Hakija je u braku sa suprugom Mekom imao dva sina: Saladina-Seljka i Seada. Sadija se udala za Albanca u Kosovsku Mitrovicu i sa njim dobila sinove: Ferkiju i Šukriju.
Kada su Atija-Ata i njen suprug Nedžib Osmanbegović umrli u desnu polovinu kuće se uselio Hakijin sin Saladin-Seljko. Njega je Atija, za života, usvojila sudskim putem kao svoje dijete. Nažalost, Saladin je umro mlad (1957-2007), tako da danas u ovoj polovini kuće žive Saladinova supruga i kćerka.
OPIS KUĆE MEHMEDALIJE HAMZAGIĆA
„Plac kuće moga djeda Mehmedalije protezao se od ulice Rifata Burdžovića do današnje banke „Intesa“. Prvobitni raspored prostorija ove kuće, kako ja pamtim, bio je ovakav. Na gornjem spratu su se nalazile 4 velike sobe i dva „ćoška“ (izbačeni i natkriveni balkoni) koji su se oslanjali na stubove. Na donjem spratu su također bile 3 velike sobe i jedna soba koja je služila za ostavu, tu su se ostavljale , namirnice, voće i povrće. Kuća je na prizemlju imala dodatak za mutfak (kuhinju) i nužnik i poseban ulaz. Ovaj aneks je manjim hodnikom tzv. araluk bio spojen sa holom u prizemlju.
Na prizemlju je su bile dvije velike sobe koje su činile zasebnu cjelinu poznatu kao „selamluk“, to je dio kuće za prijem musafira koji bi došli sa strane. U ovim prelijepim sobama nalazili su se drveni dogram, ugradni namještaj sa hamamom (kupatilom), furunluk u kojem se nalazila peć koja je zagrijavala sobu i hamam, zatim dolaf (ugradni ormar) i minderluk.
Iz prostranog hola (hajata)na prizemlju vodile su drvene stube na sprat. Gore je također postojao široki i osvjetljeni hol iz kojeg se ulazilo u četiri velike sobe, a hodnik je vodio ka nužniku. Velika soba okrenuta ka bašči nazivala se „alaturka“, musafirska soba. Sve sobe na spratu imale su bogati zidni namještaj (dogram) sa ugrađenim hamamom.
Ovaj dogram se pružao duž cijelog zida a u njegov sastav su ulazili: hamam, furunluk, džamluk, teredže, dušekluk, pomoćni dolapovi i podjukluk. U kući moga djeda bilo je pet dograma izrađeni od najboljeg drveta.
Sa prizemlja na sprat vode drvene stepenice sa ogradom koje su se završavale dodatkom sa ravnom podlogom za ostavljanje čaša, odnosno srča, pa se taj dio naziva srčaluk ili srčatahta.
Glavni ulaz ove kuće je od ulice Rifata Burdžovića. Iza kuće bila je velika bašča, koju je kasnije presjekla današnja ulica AVNOJ-a. Kuća je imala izlaz u tzv. žensku avliju koja je predstavljala intimni dio dvorišta porodice. Ispred kuće nalazila se muška avlija u koju su dolazili radnici i ljudi koji nisu pripadali familiji.
Ispred kuće, lijevo od glavne kapije, nalazila se velika štala, zatim, sudurma, salaš-hambar. Sa desne strane je bio pomoćni objekat koji su kasnije Hamzagići prodali Alju Idrizoviću, poznatom pazarskom taksisti. Danas je ovaj izgled ispred kuće potpuno izmijenjen, jer su podignuti brojni dućani različite namjene“.
Autorov sagovornik Nagib Smailbegović potiče od stare i ugledne pazarske familije Hajradina Smailbegovića. Njegova majka Ismeta Hamzagić udala se za Hajradinovog sina Nekiju Smailbegovića. U njegovom vlasništvu je bio Smailbegovića han, u narodu poznat kao kafana „Granata“. Ovaj objekat je bio od izuzetnog značaja za pazarsku čaršiju. Nažalost, izgorio je do temelja u požaru koji se dogodio početkom avgusta 2013. godine.
Nagib je oženjen sa Nedžmijom Tuzinac i sa njom ima sina Ersana i kćerke Irmu i Aidu.


































The post ZAROBLJENA LJEPOTICA – ORIJENTALNA KUĆA MEHMEDALIJE HAMZAGIĆA U NOVOM PAZARU first appeared on SANA.
The post ZAROBLJENA LJEPOTICA – ORIJENTALNA KUĆA MEHMEDALIJE HAMZAGIĆA U NOVOM PAZARU appeared first on SANA.