Tribina pod nazivom “Zarobljeni u ekranima: Kako rastu naša djeca”, privukla je veliki broj roditelja i mladih. Cilj ovog događaja bio je da se kroz stručne uvide i otvoren dijalog ukaže na sve češći problem prekomjerne upotrebe digitalnih uređaja među djecom i adolescentima.
O uticaju tehnologije na psihofizički razvoj djece govorili logopedi i stručnjaci, naglašavajući da se djeca danas od najranijeg uzrasta suočavaju s ekranima, često bez adekvatne kontrole, mjere ili razumijevanja posljedica.
Posebno je istaknuto kako pretjerana upotreba telefona, tableta i računara može negativno uticati na pažnju, san, emocionalni razvoj i socijalne vještine najmlađih.
Ms Mejra Gusinac, oligofrenolog
“Mozak djece u prve tri, odnosno pet, je najkritičniji. Prve tri godine života mozak se brzo mijenja, uči i stvara. Svako iskustvo koje vaše dijete u ovim godinama doživi ostaviće pozitivne ili negativne doživotne posljedice na mozgu. Najbitnija stvar koja dovodi do negativnih posljedica je dopamin. To je prirodni hormon koji imamo svi, ali on u prve tri godine života nije razvijen, ali brzo reaguje na sve ono što je bučno što su sve osobine digitalnih sadržaja”, objasnila je oligofrenolog, ms Majra Gusinac.
Logoped, Emela Koničanin, poručila je da djeca najčešće usvajaju obrasce ponašanja upravo od svojih roditelja. Način na koji roditelji komuniciraju, reaguju na stres, izražavaju emocije i odnose se prema drugima ostavlja snažan utisak na djecu, koja kroz svakodnevno posmatranje i interakciju oblikuju vlastito ponašanje.
“Prve šablone ponašanja, odnosno kako će beba-dijete kasnije ponašati u vrtiću, okolini i igralištu, zavisi od prve komunikacije sa roditeljima. Svako dijete od godinu, pet i deset zna svoje pravo i kada se takvo dijete uključi u vrtiću osjećaće se odbačeno što će kasnije uticati na njegovo samopouzdanje, te se se javiti mucanje, povlačenje u sebe, loše ocjene i da dijete ne želi bilo kakvu komunikaciju sa drugarima iz škole”, rekla je ona.
Logoped, mr Denisa Curić, istakla je značaj pravovremenog prepoznavanja i suočavanja s govorno-jezičkim poteškoćama kod djece. Kako kaže, izuzetno je važno da se od problema ne beži, već da se on prepozna u pravom trenutku, kako bi se na vrijeme započela adekvatna terapija i pružila potrebna podrška djetetu i porodici.
“Ako djetetu ustanovimo zavisnost od telefona to znači da je više stručnjaka spoznalo taj isti problem. Ignorisanje problema ne pomaže nikako, a mi kao roditelji često to radimo, ali svaki problem je lakše rješavati kada ga priznaš, prije svega sebi i kreneš sa rješavanjem istog”, podvukla je ona.
Blagovremeno reagovanje omogućava ne samo brži napredak djeteta, već i prevenciju dodatnih teškoća u učenju, komunikaciji i socijalizaciji koje mogu usijlediti ako se problem zanemari.
FOTO/TEKST: SANA-A. Alić
The post Zarobljeni u ekranima: Kako rastu naša djeca? first appeared on SANA.
The post Zarobljeni u ekranima: Kako rastu naša djeca? appeared first on SANA.
